TVRDNJA POKRETA ZA-IZBOR #1

Za-Izbor ili Za-Život? ISPITUJEMO 15 TVRDNJI ZA-IZBOR Šta nam govore činjenice i zdrav razum? 

Žena koja je željela abortus vodila je ovaj razgovor sa savjetnicom koja radi u klinici za abortuse:

“Kako izgeda tromjesečni fetus?”

“Samo nakupina ćelija”, odgovorila je kao da je to činjenica.

Kasnije, ova ista žena je pogledala slike na kojima se vidi kako se fetus razvija. Rekla je: “Kada sam vidjela da je tromjesečna “nakupina ćelija” imala prstiće na rukama i nogama, i bila je mala savršeno formirana beba, postala sam veoma histerična. Lagali su me i naveli na pogrešne zaključke. Uvjerena sam da su hiljade drugih žena isto tako nedovoljno informisane i loše uslužene.”

FETUS: ŽIVI ORGANIZAM KOJI FUNKCIONIŠE

Sa naučnog stanovišta, tvrdnja da je ljudski embrij samo “nakupina ćelija”, u potpunosti je netačna.

Dr. Maureen L. Condic, Asistent profesor neurobiologije i anatomije na Univerzitetu Utah, izaziva čitaoce da uzmu u obzir osnovnu razliku između nakupine živućih ćelija i organizma kao što je odrasla osoba ili nerođeno dijete.

Dr. Condic objašnjava da čak i leševi, određeno vrijeme, sadrže nakupine ćelija koje još uvijek funkcionišu: “Ćelijski život se može nastaviti još neko vrijeme nakon gubitka određene tjelesne funkcije. Ali, onog trenutka kada tijelo prestane raditi usklađenim načinom, “život” ne može biti vraćen u mrtvo tijelo, bez obzira koliko su “žive” ćelije od kojih je izgrađeno tijelo.”

Ljudski embrij, sa druge strane, značajno je drugačiji od jednog leša, koji je izgrađen od ćelijskih nakupina.

Dr. Condic piše:

“Embriji nisu samo skupine ljudskih ćelija. Oni su živa stvorenja sa svim svojstvima koja definišu bilo koji organizam kao drugačiji od skupine ćelija; embriji su sposobni rasti, sazrijevati, održavati fiziološki balans između različitih organskih sistema, prilagođavaju se promjenljivim okolnostima i imaju sposobnost regeneracije nakon povrede. Obične skupine ljudskih ćelija se ne ponašaju ovako ni pod kojim okolnostima.”

Dr. Condic nastavlja:

“Za mnoge ljude je teško zamisliti da nešto što više liči na vrećicu klikera nego na bebu, može biti ljudsko biće. U osnovi, ovaj argument tvrdi da je ljudski život vrijedan poštovanja, shodno tome kako on izgleda izvana. Jednostavno rečeno, ovaj zaključak je veoma uznemirujući i u velikoj mjeri problematičan. Koji stepen deformacije smo spremni prihvatiti prije nego što nekome oduzmemo pravo na dalje postojanje?”

Ultrazvučna tehnologija nam je omogućila da imamo prozor u utrobu. Na taj način je pomogla ljudima da vide očiglednu čovjekolikost nerođenih, posebno kasnije, kada se može vidjeti dalji razvoj bebe. U najranijim stadijima nakon začeća, nerođena beba ne izgleda kao ljudsko biće, nama koji smo navikli da sudimo o čovječnosti na osnovu toga što obično vidimo. Bez obzira na to, u objektivnom naučnom smislu, ta beba je u istoj mjeri čovjek kao i neko starije dijete ili odrasla osoba. U stvari, ona izgleda upravo onako kako bi ljudsko biće trebalo izgledati u tom stadiju razvoja. Nadalje, kao što ćemo vidjeti, ona će proći razvojne stadije dosta brzo i izgledati će kao beba, čak i prije nego što majka sazna da je trudna.

ŠTA SE DEŠAVA U RANOJ TRUDNOĆI

Svježe oplođeno jajašce, zaseban živi organizam, sadrži zapanjujuću količinu genetskih informacija, dovoljnu da kontroliše rast i razvoj pojedinca tokom čitavog njegovog života. Jedan lanac DNK izvađen iz ljudske ćelije sadrži in-formaciju koja je ekvivalentna biblioteci od hiljadu tomova. Danas znamo da ljudski genom ima do tri milijarde parova DNK koji utiču na to kako će se određene karakteristike izraziti u pojedinoj ćeliji.

Ćelije nove jedinke se brzo dijele i umnožavaju imajući za ishod nevjerovatan rast. Rast se dešava zato što život već postoji.

Između pet i devet dana nakon začeća, nova osoba se ukopava u zid maternice za sigurnost i hranu. Njegov ili njen spol se već može odrediti koristeći naučne metode. Proći će još dvije sedmice prije nego što se počnu nazirati ljudske karakteristike, i još tri sedmice prije nego što postanu očigledne.

Sa samo osamnaest dana nakon začeća, srce i oči se počinju razvijati. Dvadeset prvog dana, srce počinje pumpati krv kroz čitavo tijelo. Do dvadeset osmog dana, nerođenoj bebi počinju rasti male ruke i noge. Sa samo trideset dana, ona ima mozak i uvećala se deset hiljada puta!

Do trideset pet dana, njena usta, uši i nos počinju dobivati oblik. Četrdesetog dana, moždani valovi nerođenog djeteta se mogu snimiti. Otkucaji srca koji su počeli prije tri sedmice se mogu detektovati ultrazvučnim stetosko-pom. Do četrdeset dva dana, njen skelet je formiran, i njen mozak sada kontroliše kretanje mišića i organa.

Oko osam sedmica, šake i stopala su skoro u potpunosti formirana. Beba od devet sedmica je već usavršila salto, skok unazad i “škarice”.8 Nerođeno dijete odgovara na podražaje i već može osjetiti bol.

Sa deset sedmica, dijete žmirka, guta i mršti se. Sa jedanaest sedmica, urinira, može napraviti dosta različitih grimasa, uključujući i osmijeh. Do dvanaest sedmica, dijete okreće stopala, uvijajući i mašući nožnim prstićima, može stisnuti šaku, pomiče palčeve, savija zglobove i otvara usta.

Sve se to događa u prvom tromjesečju, prva tri mjeseca života. Ovo nije puka nakupina ćelija! Ovo je živo, rastuće ljudsko biće.

“TRUDNA SAM S PRODUKTOM ZAČEĆA” ILI “NOSIM DIJETE?”

Zagovornici abortusa, kao i savjetnici klinika za abortuse, često koriste dehumanizirajući jezik, posebno kada govore o ranim trudnoćama sa ciljem da odvuku žene od razmišljanja o tome kako abortus ubija ljudsko biće. Sa druge strane, jezik koji koristimo kada govorimo o željenim trudnoćama, otkriva da znamo šta je ispravno.

Jeste li ikada čuli da žena kaže prijateljima i porodici: “Trudna sam sa nakupinom ćelija.” Uvijek se kaže: “Očekujem bebu!” Niko ne odgovara na vijesti rečenicom: “Čestitam na potencijalnom životu!” Umjesto toga pitaju: “Kada je termin za porod?” Na mnogim ženskim majicama piše: “Beba je unutra!” Jeste li ikada vidjeli majicu na kojoj piše: “Nakupina ćelija/Mogući život je unutra” ili čak “Fetus je unutra!” Dok je god željena, zar je svi ne priznaju kao bebu?

Kada god raspravljamo o abortusu, uvijek razgovaramo o smrti nerođene osobe koja je imala moždane valove koji su se mogli snimiti i sa otkucajima srca koji su se mogli čuti. Ni po kojem naučnom osnovu ili logici ne možemo reći da je beba samo “loptica tkiva” ili “nakupina ćelija.”

Pro-Choice Claim #1: “The embryo isn’t a baby—it’s just a product of conception and a potential life.”

A woman getting an abortion relayed this conversation with her abortion clinic counselor:

“What does a three-month-old fetus look like?”

“Just a clump of cells,” she answered matter-of-factly.

Later this same woman viewed pictures of fetal development. She said, “When I saw that a three-month-old ‘clump of cells’ had fingers and toes and was a tiny perfectly formed baby, I became really hysterical. I’d been lied to and misled. I’m sure thousands of other women are being just as poorly informed and badly served.”

The Fetus: A Living, Functioning Organism

From a scientific standpoint, the assertion that a human embryo is merely “a clump of cells” is wholly inaccurate.

Dr. Maureen L. Condic, Assistant Professor of Neurobiology and Anatomy at the University of Utah, challenges readers to consider the fundamental difference between a clump of living cells and an organism like an adult or an unborn child.

Dr. Condic explains that even dead bodies, for a time, contain clumps of living cells that continue to function: “Cellular life may continue for some time following the loss of integrated bodily function, but once the ability to act in a coordinated manner has been lost, ‘life’ cannot be restored to a corpse—no matter how ‘alive’ the cells composing the body may yet be.”

A human embryo, on the other hand, is vastly different than a corpse composed of clumps of cells. Dr. Condic writes:

Embryos are not merely collections of human cells, but living creatures with all the properties that define any organism as distinct from a group of cells; embryos are capable of growing, maturing, maintaining a physiologic balance between various organ systems, adapting to changing circumstances, and repairing injury. Mere groups of human cells do nothing like this under any circumstances.

Dr. Condic continues:

[F]or many, it is difficult to imagine that something that looks more like a bag of marbles than a baby could possibly be a human being. Fundamentally, this argument asserts that human life is worthy of respect depending on appearance. When plainly stated, this conclusion is quite disturbing and also quite problematic. What level of malformation are we willing to accept before we revoke the right to continued existence?

Ultrasound technology has given us a window into the womb, helping people see the obvious humanity of the unborn, especially as she goes on developing.  In the earliest stages after conception, the unborn child doesn’t appear human to us who are used to judging humanity by what we typically see. Nevertheless, in the objective scientific sense she is every bit as human as any older child or adult. In fact, she looks just like a human being ought to look at her stage of development. Furthermore, as we’ll see, she’ll move to the next stages very quickly and will look like a baby often before her mother even knows she’s pregnant.

What Happens in Early Pregnancy

The newly fertilized egg, a distinct and living organism, contains a staggering amount of genetic information, sufficient to control the individual’s growth and development for his or her entire lifetime. A single thread of DNA from a human cell contains information equivalent to a library of one thousand volumes. Today we know the human genome has up to three billion base pairs of DNA that influence the expression of traits in an individual cell.

The cells of the new individual divide and multiply rapidly, resulting in phenomenal growth. Growth occurs because a life exists.

Between five and nine days after conception the new person burrows into the womb’s wall for safety and nourishment. Already his or her gender can be determined by scientific means. It will be two more weeks before clearly human features are discernible and three more before they’re obvious.

At just eighteen days after conception the heart is forming and eyes start to develop. By twenty-one days the heart pumps blood throughout the body. By twenty-eight days the unborn baby has budding arms and legs. By thirty days she has a brain and has multiplied in size ten thousand times!

By thirty-five days her mouth, ears, and nose are taking shape. At forty days the preborn child’s brain waves can be recorded, and her heartbeat, which began three weeks earlier, can be detected by an ultrasonic stethoscope. By forty-two days her skeleton is formed and her brain is controlling the movement of muscles and organs.

By eight weeks hands and feet are almost perfectly formed. The nine-week baby has “already perfected a somersault, backflip and scissor kick.” The unborn child responds to stimulus and may already be capable of feeling pain.

By ten weeks the child squints, swallows, and frowns. By eleven weeks she urinates, makes a wide variety of facial expressions including smiles. By twelve weeks the child turns her feet, curling and fanning her toes, makes a fist, moves thumbs, bends wrists, and opens her mouth.

All this happens in the first trimester, the first three months of life. This is no mere clump of cells! This is a living, growing human being.

“I’m Pregnant with a Product of Conception” or “I’m Carrying a Child”?

Abortion advocates and abortion clinic counselors often use dehumanizing language, especially when referring to very early pregnancies, to redirect women from thinking abortion kills a human being. But the language we use when it comes to talking about wanted pregnancies reveals we know better.

When have you ever heard a woman announce to friends and family, “I’m pregnant with a clump of cells”? It’s always, “I’m expecting a baby!” No one ever responds to the news by saying, “Congratulations on your potential life!” Instead they ask, “When is your baby due?” A variety of women’s t-shirts feature the message “Baby on board!” Have you ever seen t-shirts that say “Clump of cells/Potential life on board”? Or even “Fetus on board”? As long as it’s wanted, doesn’t everybody recognize it’s a baby?

Whenever we discuss abortion, we are always discussing the death of a preborn person, with measurable brainwaves and a discernible heartbeat. In no scientific or logical sense is he or she just “a blob of tissue” or a “clump of cells.”

Photo by MART PRODUCTION from Pexels