Odrastao sam u domu u kojem se nije vjerovalo u Boga i prvi put sam čuo za Krista kao tinejdžer. U početku su mi biblijske priče djelovale ništa istinitije od grčke mitologije i stripova koje sam volio. Zatim sam pročitao Evanđelja i povjerovao da je Isus stvaran, a superheroji su tada postali tek blijede sjene onoga što je On.

Kada me je Isus spasio, doživio sam duboku sreću kakvu prije nikada nisam poznavao i od koje se nikada nisam oporavio. Moja iskrena radost bila je posljedica toga što sam se nanovo rodio, što su mi grijesi oprošteni i što je Božiji Duh nastanio u meni. „Sretni su oni kojima je prijestup oprošten, čiji je grijeh pokriven“ (Psalam 32:1, NRSV).

Ova „radost tvoga spasenja“ (Psalam 51:12) bila je u oštroj suprotnosti s prazninom koju sam osjećao prije nego što sam čuo „radosnu vijest o sreći“ (Izaija 52:7), koja se također naziva „radosnom viješću o velikoj radosti“ (Luka 2:10).

Nikada nisam smatrao žrtvom ono čega sam se odrekao da bih slijedio Krista — prvenstveno zato što mi to ionako nije donosilo sreću. Isus mi je sada značio sve. Nisam pokušavao biti sretan; jednostavno jesam bio sretan.

Ožalošćeni, a ipak uvijek radosni

Ne doživi svako ko dođe Kristu tako dramatičan porast sreće. Mnogi ga dožive, ali čak i kod mnogih od njih ta sreća s vremenom postepeno izblijedi.

Sve dok Krist ne izliječi ovaj svijet, naša će sreća u Kristu biti isprekidana tugom. Ipak, nekako je moguće imati trajnu radost čak i usred patnje. Kršćani su „ožalošćeni, a ipak uvijek radosni“ (2. Korinćanima 6:10).

Prije nekoliko godina jedan moj dragi prijatelj oduzeo je sebi život, a ja sam plakao više nego što sam plakao godinama. U jednom trenutku Nanci i ja bili smo priljubljeni jedno uz drugo i jecali zajedno s njegovom udovicom. A onda su, bez ikakvog objašnjenja, odjednom odjeknuli gitara i bubnjevi, dok je neko zapjevao „Twist and Shout“. Zatečeni i razrogačenih očiju, nas troje smo se počeli nekontrolirano smijati zbog te zapanjujuće neskladnosti.

Taj trenutak bio je dar, a smijeh je podigao naša teška srca. Još takvih trenutaka uslijedilo je tokom naredna tri dana, koja su uključivala strahoviti trenutak na grobu i komemoraciju ispunjenu nadom. Sumorno lice smrti nije odnijelo pobjedu, jer je porodica slavila Boga koji je suveren, pun ljubavi i radosti, Boga koji nam je usred boli koja nam je slamala srce podario i male i velike radosti. Isus je rekao: „Kako ste sretni vi koji sada plačete, jer ćete se smijati!“ (Luka 6:21, Phillips). Smijeh koji nam je obećan na nebu ponekad provali i u našu sadašnjost, pružajući nam dobrodošao predokus beskrajne sreće koja nas čeka.
 
Pozitivno razmišljanje i čista radost

Doživljavati svakodnevnu sreću u Kristu nije puko željno razmišljanje. Ona se temelji na čvrstim činjenicama: Bog je kroz križ i uskrsnuće osigurao našu vječnu sreću. On prebiva u nama i zauzima se za nas. Ništa nas ne može odvojiti od njegove ljubavi. A on nam govori: „Budite sretni i puni radosti, jer je Gospod učinio nešto predivno“ (Joel 2:21, NCV).

„Pozitivno razmišljanje“ kaže da možemo biti sretni ako zanemarimo ono negativno (poput grijeha, patnje i pakla). Ne vjerujem u to. Također ne prihvatam evanđelje prosperiteta koje Boga prikazuje kao duha iz čarobne lampe i poručuje da treba samo imenovati ono što želimo i proglasiti da nam pripada, obećavajući sreću kroz zdravlje, bogatstvo i uspjeh.

Trebamo biti zahvalni kada nam Bog podari zdravlje, opskrbu i ugodna iznenađenja. Ali jedno je biti sretan kada se takve stvari dogode, a sasvim drugo vjerovati da nas je Bog iznevjerio kada se ne dogode.

Naši uzori ne bi trebali biti propovjednici evanđelja blagostanja, okićeni nakitom, već sluge usmjerene na Isusa.

Takve sluge bile su poput misionarke Amy Carmichael (1867–1951), koja je u Indiji donijela evanđelje bezbrojnoj djeci koju je spasila od hrama u kojem su bila prisiljena na prostituciju.

Doživjela je mnogo fizičke patnje i tokom pedeset pet godina nije imala nijedan odmor od misionarskog rada. Ipak, napisala je: „U [životu] nema ničega sumornog ni neizvjesnog. On treba biti neprestano radostan. . . . Pozvani smo na trajnu sreću u Gospodu, čija je radost naša snaga“ (Frank Houghton, Amy Carmichael).

Postoji sebična i površna sreća, baš kao što postoje sebična i površna ljubav i mir. Ipak, i dalje koristimo te riječi, premda svijet prodaje njihove jeftine imitacije. Ne smijemo omalovažavati sreću usmjerenu na Krista samo zato što postoji sreća usmjerena na sebe!

Radost veća od okolnosti

Potraga za srećom stara je koliko i Eden. Ljudska žeđ za srećom i dalje traje. Našu kulturu obilježavaju sve veće stope depresije i anksioznosti, posebno među mladima. Istraživanja pokazuju da se nakon korištenja društvenih mreža više ljudi osjeća loše nego dobro; fotografije drugih koji se lijepo provode kod posmatrača stvaraju osjećaj da su izostavljeni i manje vrijedni.

Istraživanja pokazuju da postoji „mala povezanost između životnih okolnosti ljudi i toga koliko su sretni“ (Happiness Is a Serious Problem, 115). Ipak, kada ljude pitaju: „Zašto niste sretni?“, oni se usredotočuju na okolnosti. U našem palom svijetu nevolje su stalne. Sretni ljudi gledaju izvan svojih teških okolnosti, prema Nekome čija milost unosi svjetlost u tamu i izmamljuje osmijeh na naša lica u najneočekivanijim trenucima.

Mnogi kršćani žive u tuzi, ljutnji, tjeskobi ili usamljenosti, misleći da su takva osjećanja neizbježna s obzirom na njihove okolnosti. Gube radost zbog saobraćajnih gužvi, problema s Wi-Fi mrežom ili rasta cijena goriva. Promiču im razlozi za sreću koji su izraženi gotovo na svakoj stranici Svetog pisma.

U raju ćemo disati sreću

A. W. Tozer je napisao: „Božiji narod trebao bi biti najsretniji narod na cijelome svijetu! Ljudi bi nam trebali stalno prilaziti i pitati nas odakle nam naša radost i zadovoljstvo“ (Who Put Jesus on the Cross?).

Trajna sreća“ Amy Carmichael moguća je uprkos životnim teškoćama. Bogata i postojana, ova sreća pripada nam danas jer je Krist ovdje; pripada nam sutra jer će Krist biti tamo; i pripada nam zauvijek jer nas On nikada neće napustiti.

Još nije došao dan kada će Bog „obrisati svaku suzu s njihovih očiju“ (Otkrivenje 21:4). Ali doći će. Obećanje koje je Krist platio svojom krvlju ima zapanjujuće posljedice za našu sadašnju sreću. Isus je izrekao ovu zapanjujuću izjavu: „Sretni su oni koji tuguju; [jer] Bog će ih utješiti!“ (Matej 5:4, GNT). Sadašnja sreća proizlazi iz obećanja buduće utjehe. Vječna perspektiva Božje djece otkriva im istinsku i konačnu sreću kojoj se mogu nadati već sada (vidi Psalam 16:11; 21:6; 36:7–10; 37:16; 43:4; 73:28; Ivan 10:10).

Zašto ne bismo radosti vječnosti unijeli u sadašnjost? Zar ne pronalazimo sadašnju sreću u iščekivanju predstojećeg diplomiranja, vjenčanja, posjete, ponovnog susreta ili odmora? Zar onda ne bismo trebali pronalaziti još veću radost u iščekivanju dana kada će Bog zauvijek progutati smrt (Izaija 25:8), trajno ukloniti prokletstvo (Otkrivenje 22:3) i sjediniti nas s našim Spasiteljem i vječnom porodicom?

Pozivajući se na njegovu milost, uđimo već danas u radost našeg Gospodara razmišljajući o njegovom obećanju i dijeleći ga s drugima: gledat ćemo njegovo lice u novom i očaravajućem svijetu, gdje će radost biti zrak koji udišemo.

Breathe in the Happiness of Heaven

I grew up in an unbelieving home, and first heard about Christ as a teenager. Initially, Bible stories seemed no more true than the Greek mythology and comics I loved. Then I read the Gospels, and believed that Jesus was real, and then superheroes became mere shadows of Him. When Jesus rescued me, I experienced a profound happiness I’d never known, and have never gotten over. My heartfelt gladness was the result of being born again, forgiven, and indwelt by God’s Spirit. “Happy are those whose transgression is forgiven, whose sin is covered” (Psalm 32:1, NRSV).

This “joy of your salvation” (Psalm 51:12) contrasted starkly with the emptiness I’d felt before hearing the “good news of happiness” (Isaiah 52:7), also called the “good news of great joy” (Luke 2:10).

I never considered what I gave up to follow Christ as sacrifices — mainly because they hadn’t brought me happiness. Jesus now meant everything to me. I wasn’t trying to be happy; I simply was happy.

Sorrowful, Yet Always Rejoicing

Not everyone who comes to Christ experiences such a dramatic increase in happiness. Plenty do, but even many of those see their happiness gradually fade over time.

Until Christ cures this world, our happiness in Christ will be punctuated by sorrow. Yet somehow an abiding joy is possible even in suffering. Christians are “sorrowful, yet always rejoicing” (2 Corinthians 6:10).

A few years ago a dear friend took his life and I wept more than I have in years. One moment, Nanci and I were huddled close and sobbing with his widow. Then inexplicably guitar and drums exploded while someone sang “Twist and Shout.” Shocked and wide-eyed, the three of us started laughing uncontrollably at the startling incongruity.

That moment was a gift, laughter lifting our heavy hearts. More such moments came over the next three days that included the dreaded graveside and hope-filled memorial service. Death’s grim face did not prevail, as the family worshiped a sovereign, loving, happy God who gave us joys both small and great in the midst of heartbreaking sorrow. Jesus said, “How happy are you who weep now, for you are going to laugh!” (Luke 6:21, Phillips). The laughter promised us in Heaven sometimes erupts in the present, a welcome foretaste of the unending happiness awaiting us.

Positive Thinking and Pure Joy

Experiencing daily happiness in Christ isn’t wishful thinking. It’s based on solid facts: God secured our eternal happiness through the cross and resurrection. He dwells within us, and He intercedes for us. Nothing separates us from His love. And He tells us “Be happy and full of joy, because the Lord has done a wonderful thing” (Joel 2:21, NCV).

“Positive thinking” says we can be happy by ignoring the negative (such as sin, suffering, and hell). I don’t believe that. Nor do I embrace the God-as-genie, name-it-and-claim-it prosperity gospel, which promises happiness through health, wealth, and success.

We should be grateful when God grants us health, provisions, and delightful surprises. But it’s one thing to be happy when such things occur, and another to believe God has failed us when they don’t.

Our models shouldn’t be jewelry-laden prosperity preachers, but Jesus-centered servants. Servants such as missionary Amy Carmichael (1867–1951), who brought the gospel to countless children she rescued from temple prostitution in India. She experienced much physical suffering and didn’t have a furlough in fifty-five years. Yet she wrote, “There is nothing dreary and doubtful about [life]. It is meant to be continually joyful. . . . We are called to a settled happiness in the Lord whose joy is our strength” (Frank Houghton, Amy Carmichael).

There’s selfish and superficial happiness, just like there’s selfish and superficial love and peace. But we still use those words, even though the world sells cheap imitations. We dare not belittle Christ-focused happiness just because there is self-centered happiness!

A Joy Bigger Than Circumstances

The quest to be happy is as ancient as Eden. People’s thirst for happiness remains. Our culture is characterized by increasing depression and anxiety, particularly among youth. Studies show more people feel bad than good after using social media; photos of others having good times leave observers feeling left out and inferior.

Research indicates there’s “little correlation between the circumstances of people’s lives and how happy they are” (Happiness Is a Serious Problem, 115). Yet when people are asked “Why aren’t you happy?” they focus on circumstances. In our fallen world, troubles are constant. Happy people look beyond their difficult circumstances to Someone whose grace brings light to the darkness and smiles to our faces in the most unlikely moments.

Many Christians live in sadness, anger, anxiety, or loneliness, thinking these feelings are inevitable given their circumstances. They lose joy over traffic jams, wifi issues, or rising gas prices. They miss the reasons for happiness expressed on nearly every page of Scripture.

We Will Breathe Happiness in Heaven

A.W. Tozer wrote, “The people of God ought to be the happiest people in all the wide world! People should be coming to us constantly and asking the source of our joy and delight” (Who Put Jesus on the Cross?).

Amy Carmichael’s “settled happiness” is possible despite life’s difficulties. Rich and durable, this happiness is ours today, because Christ is here; it’s ours tomorrow because Christ will be there; and it’s ours forever, because He’ll never leave us.

The day hasn’t yet come when God will “wipe away every tear from their eyes” (Revelation 21:4). But it will. Christ’s blood-bought promise has breathtaking implications for our present happiness. Jesus made this startling statement: “Happy are those who mourn; [for] God will comfort them!” (Matthew 5:4, GNT). Present happiness is derived from the promise of future comfort. The eternal perspective of God’s children informs them of a true and ultimate happiness they can anticipate now (see Psalm 16:11; 21:6; 36:7–10; 37:16; 43:4; 73:28; John 10:10).

Why not frontload eternity’s joys into the present? Don’t we find current happiness in anticipating an upcoming graduation, wedding, visit, reunion, or vacation? So shouldn’t we find even greater pleasure in anticipating the day when God will swallow up death forever (Isaiah 25:8), permanently reverse the curse (Revelation 22:3), and unite us with our Savior and eternal family?

Calling upon His grace, let’s enter into our Master’s happiness today by contemplating and sharing His promise that we’ll behold His face in a new and captivating world, where joy will be the air we breathe.